Jasmina Hrnjić (43) iz Donjeg Vakufa, pohađala je srednju mašinsku tehničku školu, udata, majka troje djece. Jasmina je domaćica koja se već 15 godina bavi se ručnim radovima. Jasmina nam je poslala svoju priču i ispričala kako je od hobija zajedno s mužem i djecom došla do porodičnog posla. Šta nam je još Jasmina kazala o tome pročitajte u njenoj priči, koja slijedi u nastavku teksta.
Ja sam Jasmina Hrnjić dolazim iz Donjeg Vakufa. Udata sam I majka sam troje djece.
Kao I svaka domaćica I majka godinama sam radila uobičajne kućne poslove. Jednog dana sam jednostavno poželjela da se bavim onim od čega ću moći privrijediti nešto novca za svoju porodicu. Prvobitno sam pravila pletene i heklane proizvode, a potom i nakit, koji su privukli veliku pažnju stanovnika Donjeg Vakufa. Prestala sam heklati i plesti jer su cijene preniske, a uzimaju puno vremena, ali sam nastavila praviti nakit. Izrada nakita je hobi koji volim i pretvorila sam ga u svoj posao.
Moj muž Danijal Hrnjić se također veoma uspješno bavi ručnim radom. On se bavi izradom raznih predmeta od drveta s motivima grada na Vrbasu, nakita i drugih stvari, po kojima smo postali nadaleko poznati.
Sada, kada pomislim na dane kad smo tek počinjali stvarno je bilo teško. Puno truda i vremena je bilo potrebno da se napravi sve ovo. Bukvalno sam počela od purgotine i razvaljivala dječije igračke da sakupim bočiće i stari nakit.
Kako to biva obično pohvali bi se na facebooku šta sam napravila i počele su prve narudžbe. Taj period nije bilo puno rukotvorina na tržištu tako da je u jednom periodu baš bio bum. Jedan period sam radila kape, šalove i odjeću za bebe. Pošto se nisam mogla uskladiti sa cjenom rada prestala sam jer na kraju ljudi ne cjene rukotvorinu i mjere s kineskim proizvodom. Na našu žalost to je tako. Ostala sam vjerna izradi nakita. Tu najbolje mogu iskazati svoju kreativnost. Radim sa raznim materijalima. Naročito volim raditi sa žicom i poludragim kamenjem.
Muž radi rezbarije,on se uključio da bi imali raznovrsniju robu. Pravi sehare, levhe, radi razne ukrase od drveta i suvenire. Cilj mi je bio otvoriti svoj kutak i uspjela sam. Iza nas su mnogobrojne izložbe i sajmovi.
Naše rukotvorine smo najprije prodavali putem društvenih mreža. U međuvremenu, svoj talenat smo iskoristili i osmislili biznis plan koji je uspješno realizovan. Nedavno smo u našem gradu otvorili suvenirnicu i tu su izloženi svi naši proizvodi.
Ljudi većinom za poklon uzimaju bosanske starine koje od drveta izrađuje moj suprug koji je ratni vojni invalid. Naročito tražene su sahat-kule, ukrasni satovi i kutije, koje krase domove mnogih naših sugrađana, ali i kuće građana u mnogim domovima širom BIH.
Ono čime se zaista možemo pohvaliti je to da su mnogi od ovih suvenira završili u evropskim zemljama, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, te u Americi i Australiji. Oživjeli smo staru tradiciju izrade sehara, na što smo posebno ponosni. Naš motiv su zadovoljne mušterije koje se uvijek vraćaju.
Osim u našoj suvenirnici naše rukotvorine svi zainteresirani mogu porućiti i na facebook profilu.
Kada mušterija izvrši narudžbu i kad se dogovorimo ,pristupam izradi uslikam pošaljem, ako kaže da je zadovoljna i da joj se sviđa, šaljem poštom.
Redovni smo posjetioci izložbi u gradovima BiH, gdje nam se pruža prilika da pokažemo naše unikatne predmete, koje s ljubavlju izrađujemo.
U posao se često uključe i naša djeca te nam pomognu kad je puno posla, na što smo izuetno ponosni.
Prije svega treba biti uporan i voljeti to sto radite.Mislim da je to ključ svakog uspjeha.
“Ako današnji dan nije dobar, uvijek vjeruj da će dan koji slijedi biti bolji”, to je moj moto.
