Objavljeno: 24/07/2023 Objavio: admin omentari: 0

“LaserArt” je nastao kao plod želje da se napravi nešto prirodno, jednostavno i lijepo. Dio ovog projekta je i Zlatan iz Tuzle. Zlatan je završio Gimnaziju u Tuzli, davne 1981. godine. Kroz svoj radni vijek okušao se u raznim poslovima od konobara, firmopisca, montera satelitskih antena, pa do programera. Ovo čime se danas bavi nije njegov vlastiti biznis, nego je dio udruženja građana koje se bavi izradom reklama i reklamnog materijala, suvenira, raznih ukrasnih ili upotrebljivih predmeta. Zlatan je istakao kako inspiraciju nalazi u svemu što vidi, razmišljajući kako bih to napravio što ljepše i bolje. Svojim najvećim uspjehom smatra hrabrost da se uopšteno upusti u vode umjetnosti. Njegova najveća podrška u životu, ali i u radu je njegova supruga. Zlatan je otac jedne sad već odrasle kćeri i djed dvoje unuka.
“Gledam da se ono što zamislim svidi svima kao što se meni svidjelo, mada to nema garanciju. Ali neću napraviti nešto što se meni ne sviđa, bez obzira na želju onoga ko naručuje. Radije ću odbiti da radim, nego napraviti nešto što smatram da nije dobro i neće mi biti referenca”, ispričao je Zlatan na samom početku, a šta nam je to još ispričao možete pročitati u njegovoj priči.
“Ime mi je Zlatan, i predsjednik sam i “dežurni” kreativac jednog udruženja koje se zasniva na kreativnosti  i “drugačijim” idejama. Uvijek sam tražio neke nove načine da se nešto predstavi, pokaže, vidi. Nije me škola usmjerila u tome, na žalost, mada sam htio, ali prilike nisu dozvoljavale. Završio sam Gimnaziju, počeo studirati elektrotehniku i rudarstvo, ali sam oboje prekinuo zbog nekih viših razloga. Okrenuo sam se putem trbuhom za kruhom, pa dokle stigne.
Sve priče su različite i čudne na svoj način, a opet su i sve slične. U ovom slučaju, povezuje nas  jedna nit koju nazivamo kreativnost, a ja bih je nazvao umjetničkom inteligencijom. Tako živimo, radimo i ponašamo se.  Oni koji ustraju, od toga žive. Koliko su umjetnički inteligentni, toliko dobro od toga žive.
LaserArt je nastao možda slučajno, a možda i prepoznavanjem pomenutih osobina. Moj veliki prijatelj je prepoznao u meni nešto što njemu treba.  Jednostavno se desilo.  Ali,  pozadina nije baš toliko jednostavna.
Pozabavimo se na kratko pozadinom. Još u doba prije gimnazije, provodio sam neko vrijeme u atelieru jednog firmopisca, jer me fascinirao njegov rad. U gimnaziji sam se uspješno angažovao u slikarskom aspektu, nekada čak i mijenjajući profesora likovne umjetnosti, dok me kolega nije zamolio da mu napravim plakat za neku njegovu potrebu. Napravio sam to sa iznimnim zadovoljstvom, osjetio se u tome zadovoljan, i  od tada se moja umjetnost premjestila na primijenjenu umjetnost. Uspješno. Inspiraciju tražim u jednostavnosti, prirodnom, jednostavnom.
Kao što to obično biva, kraj srednje škole mijenja i obaveze i prioritete, tako da sam se na kratko maknuo sa kreativne  scene, nego se posvetio dramskoj umjetnosti, dovoljno kreativnoj da me ispuni zadovoljstvom. Naravno, i to ima svoj početak, pa i kraj. I sve kreće drugim tokom, ni malo kreatvnim, ali prisilno produktivnim. Dok se ne ustanovi da je primijenjena umjetnost, kao zanat, najproduktivnija i najisplativija u mojem slučaju. Proces napretka se razvija više od mojih očekivanja. Svi su trebali neke reklame, i svaki dan sam imao nešto za naplatiti, ili akontaciju, ili završen posao. Blagostanje!
I onda počinje rat!
Rat je donio mnoga iskustva, i dobra i loša, ali nikako kreativna. Na sreću, završio se. Tako da nikako ne bih pričao ovdje o ratnim aktivnostima,
Poslije ratnih zbivanja, i pokušavanje nalaženja sebe u Novom svijetu, na kraju sam se opet našao u reklamama i primijenjenoj umjetnosti. Ne u BiH, nego tamo gdje mi je bila kćer, za šta me vezalo srce.
Nakon kratke bolesti, izgubio sam tatu, i to je u meni izazvalo burna razmišljanja i odluke koje određuju novi život. Moja majka nikada u životu nije živjela sama, pa joj to nisam mogao priuštitii ni sada kada ima samo mene. Vratio sam se u BiH i snalazio za poslove, uspješno. Moglo se preživjeti…
Prijatelj, direktor jedne firme, me pozvao da mu napravim reklamu na kamionu. Odradio sam to jako kvalitetno sve na obostrano zadovoljstvo. Pa je trebalo i za drugo vozilo. kombi, odrađeno savršeno. Pod Savršeno smatram kada sam ja zadovoljan sa ishodom.
U potrazi za kockama na kojima su slova, a da nema na njima farba ili nešto slično što bi dijete moglo zagristi, moj prijatelj je kupio laser za graviranje, da napravi sam svome sinu kocke bez hemije na sebi. Ja sam imao cutter folije i znanja da se se to upotrijebi.
I tada počinje sve kako treba. Tada počinje LaserArt, spoj ekonomije mog prijatelja i nekadašnjeg direktora, i mog znanja u struci i kreativnosti.  Rasterećeno, bez ikakvog pritiska, slobodni  u smjeru, stilu, tempu, izboru, počeo se stvarati “image” “LaserArt”.  Naravno, bilo je puno grešaka i pogrešnih procjena, upropaštenog i bačenog materijala, ali se možemo pohvaliti da niti jedan artikl nije izašao iz Studija, ako nismo obojica bili zadovoljni. Nije smjelo biti niti ni najmanje greškice. Pa se stvaralo ime, polako…
Tek sada dolazimo do prezenta, do onoga što je trenutno akuelno i kako LaserArt sada radi.
Pokušavamo pronaći ideje za proizvodnju predmeta koji su upotrebljiivi, lijepi, jedinstveni, i da su potrebni barem jednom krugu zainteresovanih za takvu vrstu starih zanata i umjetnosti.  Naravno, kao i u svakom zanatu, rezultat se mjeri prodajom proizvoda i dobiti, postavili smo sebi visoke kriterije i ciljeve, i ustrajali u njihovoj realizaciji.
Uvidjevši da većina “manufakturera”  koji imaju laser prave jeftine suvenirčiće, za koje garantujem da nemaju računicu jer ne znaju koliki je vijek i cijena laserske cijevi, odlučili smo se baviti malo ekskluzivnijim materijalom, koji donosi sa sobom milijarde mogućnosti, a to je pleksiglas. Nije jeftino, ali je fenomenalno, elegantno, efektno. Vodio sam se teorijom: ko želi jeftino, neka naruči od kineza; mi smo za one koji žele lijepo i kvalitetno. I radi to, ide. Trenutno nam je inspiracija “slatki stolovi”, to jeste sve što treba onima koji se time bave. Uvijek treba, samo se treba biti dobar i kvalitetan, brz u izradi i isporuci, ljubazan…
Najveći uspjeh smo postigli sa kutijama za torte i “Slatka srca iznenađenja”, sa kutijama generalno, od kutija za tegle meda do kutija za dokumente, mada sam bio uvjeren da će neki drugi projekti imati više uspjeha, a nisu imali ni malo uspjeha. Tržište je jako osjetljiv teren, koji se ne može uvijek predvidjeti.
Moja poruka svim kreativnim ljudima: Nemojte podcjenjivati svoj rad. Ako radite ručni rad, manufakturu, zanat, unikat, cijenite to. Nemojte dozvoliti da drugi obezvrijeđuju Vaš rad, znanje i vrijeme. Radite za one koji cijene taj rad. Ako pravite proizvode koji nisu neophodni za život, nemojte raditi jeftine stvari za one koji nemaju novaca, jer im to ne treba, nije im nužno. Radite kreativne i unikatne stvari za one koji imaju novaca, koji će kupiti zato što im je lijepo i cijene Vaš rad, a ne da im to treba za život. Probajte izmišljati šta bi bilo zanimljivo da neko kupuje, šta neko želi, ali se ne proizvodi kod nas i preskupo je da se naručuje preko interneta….
LaserArt je registrovano udruženje građana, pa može legalno nastupati u promocijama.
I još par savjeta za kraj: odredite sebi radno vrijeme, i po cijenu sveg zadovoljstva koje život pruža, poštujte to radno vrijeme koje ste sami sebi postavili. Makar ne radili ništa, samo sjedite i razmišljajte, ali budite “open now” onda kad ste rekli da ćete biti.
Povežite se sa ljudima, udruženjima, preduzećima, kojima može biti potrebna Vaša usluga.  
Kad Vas prijatelj pita da mu napravite cijenu “za njega”, recite mu:  “Ovo je moj posao od kojeg živim, i molim Te da ga ne podcjenjuješ. Kad završimo taj posao, možemo sve te novce zajedno potrošiti,  pa ćemo biti obojica zadovoljni.”
Reklamirajte se! Navodno kad su pitali direktora Coca Cole, šta bi napravio da bankrotira, rekao je da bi našao 5 dolara i uložio u reklamu.
LaserArt je 23.06.2023. svečano proslavio 5 godina postojanja, i  mogu reći da sam ponosan na rezultate koji su prethodili tom rođendanu. Neka svaki idući bude mrvicu bolji…
Puno Vas sve voli Vaš LaerArt! Nadam se da Vas je ovo navelo da posjetite našu Facebook stranicu“.