Kaligrafija
Kaligrafija (grčki kaligraphia, od kalos=lijepo i graphein=pisati) je umjetnost lijepog pisanja rukom uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje.
Važnost kaligrafije u historiji kultura je ogromna svuda gdje je prepisivanje svetih tekstova imalo samo po sebi duhovnu vrijednost: na primjer u islamu, gdje je bismillah najčešći kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja je kaligrafija i danas vrlo važna i inspirirajuća. Važnije od čitljivosti je postizanje savršene estetske uravnoteženosti i pokazivanje osjećaja.
Mir tog posla ispunjava cijelo biće potpunim zadovoljstvom, u kojem nas vrijeme i prostor, kao obrisano, uopće ne brinu i ne opterećuju”
Andreas Schenk
Islamska kaligrafija
Islamska kaligrafija je termin koji koristimo za kaligrafiju na arapskom jeziku i drugim jezicima koji koriste arapsko pismo.
Pošto islamski propisi zabranjuju slikanje i vajanje likova, islamska umjetnost se bazirala na lijepo ispisivanje teksta – kaligrafiju. Tako se razvila najbogatija i najraznovrsnija poznata kaligrafija sa mnogo različitih vrsta pisama (nesh, sulus, ta’lik, divani…) i načina pisanja (u obliku kruga, u ogledalu, u obliku slike predmeta, ptice i sl.).
Tekstovi kaligrafskih ispisa su skoro uvijek kur’anski ajeti, nešto rjeđe hadisi i jako rijetko neke druge izreke ili tekstovi.
U današnje vrijeme najčešće možemo vidjeti kaligrafske radove u obliku levhi (uokvirenih slika) ili izvezene na platnu.
Danas vam donosimo priču naše Dženete Mulaibrahimović, koja osim što je kreativna za sebe kaže da je i smirena, realna, racionalna, vedra, marljiva.
“Ja sam Dženeta Mulaibrahimović, rođena sam 1980. godine u Doboju. U Gračanici živim od 1994.g , tu završavam osnovnu školu i upisujem srednju medicinsku školu. Odmah po završetku školovanja, dobila sam posao u gračaničkoj Opštoj bolnici. Evo već 21 godinu radim tu kao medicinska sestra-instrumentarka. Jako volim svoj posao u operacionoj sali, iako je dosta stresan i zahtijeva angažman i pažnju 100%.
Već dvije godine se bavim islamskom kaligrafijom, tj. pisanjem islamskih ajeta, Božijih lijepih imena, a sve to na arapskom jeziku, pismom sulus. Pišući arapsku kaligrafiju našla sam jednu posebnu vrstu spokoja u sebi. Kako sam religiozna osoba, tako i kroz te tekstove i Lijepa Božija imena u mojoj duši teku te riječi u obliku zikrova. U spominjanju Uzvišenog GOSPODARA svaka duša će nesumnjivo naći mir.
Najvažnija mi je naravno podrška moje porodice u mom radu, a pogotovu muža koji me zaista podupire riječima : “Radi sve ono što te čini sretnom.”
Sve je počelo sasvim slučajno. Po prirodi sam kreativna osoba, još od školskih dana. Volim svojim rukama stvarati neke lijepe rukotvorine. Naime, slučajno sam na Facebooku naišla na kaligrafske radove naše poznate gračaničke kaligrafkinje Zane Tahirović Hadžić. Odmah sam se zaljubila u kaligrafiju i poželjela da saznam nešto više o tom pisanju. Kaligrafija mi se učinila kao jako dobar izazov, nešto do tad meni nepoznato. Zana je održavala i kurseve iz kaligrafije i sufare, te sam se upisala na jedan takav kurs, želeći naučiti pisati barem približno lijepo kao ona. Nisam imala uopšte predstavu o tome kako će ići taj put, da li ću uspjeti savladati to pismo. U djetinjstvu sam učila čitati sufaru, ali pisanje je sasvim druga stvar. Pohađala sam osim kursa kaligrafije ovdje u Gračanici, još i Online kurs u grupi Islamic Arts.
Kako živim u maloj sredini bila sam ograničena na resurse što se tiče nabavke materijala za moj hobi. Traganje za posebnom vrstom papira, za tintama raznih boja, za kalemima od bambusa, za ramovima za moje levhe. Čak me ta potraga odvela i u prelijepi Istanbul. Dok su drugi žurili da nadju istanbulske pijace, ja sam tražila prodavnice kaligrafske opreme. Možete zamisliti da mojoj sreći nije bilo kraja u tim radnjama.
Danas u ponudi imam male levhe, A4 i A3 formate, te razne dimenzije levhi na platnu. Osim ajeta i hadisa, ispisujem po narudžbi i lična imena na arapskom. Moje levhe većinom sama ukrašavam, znači ne bavim se samo pisanjem, već i ukrašavanjem rubova levhi .
Kad je rijeć o izradi jednog ovakvog rada mogu slobodno reći da to nije nikako lagan posao. Prvo ide priprema kalema. Očistiti i zašiljiti skalpelom kalem kako valja, to je priča za sebe, još do kraja nesavladana vještina. Zatim odabir papira, boje tinte, neka umirujuća muzika i rad može da počne. Na kraju slijedi popravljanje sitnih grešaka i ukrašavanje levhe, najčešće Ebru papirom. Nerijetko se gotovi rad mora baciti, zbog zaprljanja prstima, tinta koja se ne osuši pravi mi najveće probleme. Dostava slijedi po dogovoru s kupcem.
U narednom period imam u planu da proširim svoja znanja o kaligrafiji, jer sam svjesna da mi je potrebno još učenja i usavršavanja rukopisa. Problem manjih sredina kao što je Gračanica, je što nemamo više edukacija na temu kaligrafije i drugih umjetnosti. Ja radim na tome da se sama edukujem gledajući video snimke na youtube kanalima, vježbam kad mogu, usavršavam svako slovo. Ukratko sama sam sebi i kritičar i učitelj. Također bih voljela da jednog dana predstavim svoje radove u sklopu neke izložbe.
Moja poruka za sve vaše čitaoce bi bila :” Radite to što radite svim svojim srcem i kad tad će se pojaviti neko ko ce prepoznati i cijeniti vaš trud. Uspjeh ne dolazi preko noći, a vježba čini majstora. Svaki ručni rad je terapija za svog stvaraoca. On u njega utka svoje vrijeme, ljubav, trud”.”
Radove Dženete Mulaibrahimović možete pogledati u njenoj facebook grupi.
