Objavljeno: 02/05/2023 Objavio: admin omentari: 0

Ona se zove Danijela Rakić Sahman, rođena je 1970 godine u Sarajevu kao četvrta djevojčica u porodici. Rasti za još 3 sestre kaže Danijela bilo je jako zabavno. Danijela i njene sestre su kao i manje više sve djevojčice voljele oblačiti mamine haljine. Četiri sestre su imale tu sreču da se njihova mama nikada nije ljutila na njih sve do momenta kada su njenu najdražu haljinu razvalile i sašile haljinice njihovim lutkicama.
Već tad u ranom djetinjstvu Danijela je pokazivala interes za kreativnost. U toku njenog osnovnoškolskog obrazovanja okušala se u raznim aktivnostima. Prvo je bila u školskom horu, ali veoma kratko jer tu sebe nije vidjela zbog svoje temperamentnosti. Završivši sa horom potražila je nešto brže i uzbudljivije i našla rukomet. U rukometu je pronašla sebe, a i otkrila ljubav prema sportu. Srednju Trgovačku školu je pohađala na Bjelavama, ali taj posao nit je kada radila, a ni voljela. U 21. godini  bila je pripadnik Armije spremna da brani svoju Bosnu.
Danijela je istakla kako je za taj period ne vežu lijepe uspomene i nerado ga se sjeća. Nakon demobilizacije počinje da radi u štampariji. Gledajući te kese, majice i slične stvari na kojima se štampalo u njoj su se počele buditi kreativne ideje koje je nažalost morala potisnuti zbog nedostatka finansija.  
Ubrzo zbog zdravstvenih problema je bila primorana da prestane raditi. Nakon nekog vremena dobija ponudu da kao žena pripadnica ABiH snimi film. Film je prošao bolje nego sto je mogla i sanjati. Na samoj promociji filma zapazili su je određeni ljudi te s obzirom da je bila demobilisani borac, dijete poginulog borca, ne zaposlena I narušenog zdravlja daju joj posao u općini Centar.
Tim zaposlenjem za Danijelu su i druge stvari počele da idu u dobrom smjeru. Jedna od tih dobrih stvari koja joj se desila je rođenje njene sestrične. Njeno rođenje je Danijeli vratilo želju za životom. Svu ljubav svoju je dala malenoj djevojčici, a ona iako mala znala je da to na svoj dječji način uzvrati.
Njena sestrična, djevojčica po imenu Lea je također kao mala pokazivala talenat za slikanje te je uvijek nešto crtala i bojala. Kako je vrijeme prolazilo crteži su bivali sve bolji i bolji, a Danijela je bila tu da pomogne kad nešto krene kako ne treba, ali i dalje je smatrala da je vrhunac njenog slikanja čića glisa.
Nakon što je izgubila majku odlučila je da napusti BiH i da se odseli u SAD – Michigen. Kad je tek došla u SAD prvih mjesec dana nije raspakivala kofere jer je mislila da neće moći da izdrži te da će se vratiti kući. Kako je vrijeme prolazilo pomalo se privikavala na novu sredinu, nove ljude, drugačiji način života, a ono što joj je najteže palo jeste odvojenost od porodice.
Kako je imala previše slobodnog vremena tražila je nešto što će da je zaokupira te je  počela da čita ili kako ona kaže guta knjige. Iako je jako voljela čitati brzo je uvidjela da to nije to. E onda ponovno počinje njena potraga za onim nečim u čemu će pronaći sebe.  Istražujuči na youtube pronašla je video snimak u kojem se objašnjava postupak rada na alu foliji. i to ju je jako zainteresovalo.
Tad to nije gledala kao biznis nego jednostavno način da popuni svoje slodobno vrijeme i da se okuša u nečemu novom. Kao i svakom početniku u početku joj je bilo jako teško. Sam rad na foliji ne dozvoljava greške pa je samim tim puno folije uništila, dok jednom sve nije krenulo onako bez greški. Rad je započela od najlakšeg, a to je tuširanje običnim tušem. Mada kako kaže Danijela i tu je trebalo mnogo paziti jer kad radite sliku morate već u glavi znati šta želite da istaknete, a šta ostaje u drugom planu.
Velika inspiracija su joj bile Afričke žene sa njihovim  šarenim turbanima. Vrhunac u radu sa alu folijom bile su upravo slike gdje je uspjela uraditi te šarene turbane, ali i prodati iste. Naravno željela je svemu tome dodati neku drugačiju notu te dolazi na ideju da počne skupljati kamenčiće pored jezera koje je bojala u razne boje i dezene i tim kamenčićima ukrasi turbane Afričkih žena koje je prethodno radila.  
Uradivši samo jedan takav rad bila je oduševljena, a rekacije njenih prijatelja bila je kako kaže neviđena. Sve te pozitivne reakcije su joj dale vjetar u leđa da nastavi sa njenim radom, ali i širi vidike. Te je tako prilikom istraživanja motiva za kamenčiće igrom slučaja naletjela na mandele koje su ubrzo postale njen novi cilj.
Odala nam je kako joj je dugo vremena trebalo da se odvaži i da počne raditi mandele, ali opet je tu glavnu ulogu odigrala njena sestrična koja ju je hrabrila istim onim rijećima kojima je Danijela nju kad je počinjala svoje prve kreativne korake. Prvi pokušaj bio je na papiru, a zatim je prešla na kutiju koji je iz straha da ne pogriješi radila mjesec dana, ali se isplatilo.
Sljedeće u ćemu se Danijela okušala jeste da njenoj vječitoj inspiraciji djeci napravi nešto svojom rukom te je počela da im šije jaknice u koje je ubacivala pamučno platno. Koristila je sve što joj dođe pod ruku da bi jaknice izgledale što šarenije i veselije.
Dezene je naravno prilagođavala spolu, ali i željama djece i njihovih roditelja. Mnogo njenih radova je prodala u SAD-u ali i u Belgiji kad je išla kod sestre u posjetu. Dosta upita za njene radove dobija i iz BiH, ali zbog skupe poštarine još svoje radove ne plasira na naše tržište osim nekad kad dođe na godišnji odmor ponese nekome od prijatelja ili rodbine.
Iako najviše radi po narudžbi gdje kupac odabere motiv, dezen, boju veličinu najdraže joj je kad joj kažu da njoj prepuštaju da odabere dezen, motiv, boju. U tim situacijama uvijek se izrodi nešto novo nešto što do sad nije radila, a opet kupac bude i više nego zadovoljan.
Sve radi sama tako da joj za izradu određenog proizvoda treba više vremena. Kad je rijeć o planovima za budučnost Danijela zajedno sa svojom ljepoticom Leom planira otvoriti u Sarajevu gift shop hand made. Tetkine slike na alu foliji mandela i jaknice za najmlađu raju i Leini crteži i nakit koji pravi od gline će da krase police gift shop-a. Njih dvije će kako kaže Danijela ujediniti snage i započeti njihov mali biznis.
Svima koji se bave ručnim radom Danijela je poručila da u svoj rad unose što više ljubavi i osječanja jer će kako kaže to biti itekako prepoznato, a i sami radovi će na taj način pričati o njima samima.
Danijeline radove možete pogledati na njenoj Facebook stranici.

Leave a Comment