Objavljeno: 21/03/2022 Objavio: admin omentari: 0

Naša višemjesečna “potraga” za kreativcima i njihovim svijetom dovela nas je u Ilijaš do Čović Selvedine. Selvedinina kreativna priča nas je jako zainteresirala, priča je jako inspirativna i poučna. Selvedina je po struci šnajderica i dugo je radila u fabrici obuće, sve dok se jednog dana nije razboljela i dobila otkaz. Od tad se Selvedina posvećuje kreativnom radu i niže uspjehe.

U razgovoru sa Selvedinom smo izrazili želju da ona ispriča svoju priču za naš portal, na što je pristala.

“Zovem se Čović Selvedina živim u Ilijašu. Udata, majka dvoje djece. Priča o mom hobiju bi bila kao i svaka druga (da popunim slobodno vrijeme), ali nije.

Dugo sam radila u fabrici obuće, da bi se prije četiri godine razboljela i dobila otkaz dok sam još bila na bolovanju. To je za mene bio više psihički nego materijalni udarac. Inače volim ručne radove i dosta rano sam počela da pletem, hekla, vezem. A u ratu naučila i šiti na šivaćoj mašini. I uvijek sam bila u tim nekim dešavanjima i stalno sam bila u pokretu. Međutim dešava se bolest i sve staje. Dosta vremena je bilo za razmišljanje više negativno jer sve što radimo, radimo rukama, a moje su bile bolesne.

Ja nisam osoba koja može mirovati, ja to ne znam i tako počinje razmišljanje što bi mogla raditi. Uzimajući u obzir svoje stanje nije mi puno bilo izbora. Počela sam sa kćerkom raditi sa perlama (nakit, satove) i onda počnem raditi gipsane vaznice u koje sam stavljala vještačko cvijeće. I jedan dan pretraživajući na YouTube, naletim na prelijepe ruže koja žena radi od neke smjese. I tako počinje moje istraživanje hladnog porculana.

Bilo je teško kao i svaki početak jer nisi imao koga pitati što i kako i samo par osoba je tad radilo s tom smjesom. Znači sve sam sama i griješila i uspijevala. Recept mi je napisala jedna gospođa iz okoline Zenice. Urađene moje prve ruže, malo su ličile na ruže, ali ja sam bila prezadovoljna. Ruže sam ubacivala u vaznice koje sam pravila od gipsa i nazvala sam ih “ikebana”. Počele su prve i narudžbe. Ja presretna jer sam radeći ruže zaboravljala na bolest. Psihički sam osnažila. Pustila sam mašti na volju.

Vjetar u leđa sam dobijala od porodice i poznanika. I kako je vrijeme prolazilo ruže su dobijale ljepši izgled. Počeli su se raditi aranžmani, buket, Flowerboxi, orhideje. Sad sam na tom nivou da radim i radionice. I u svom gradu sam dobila veliku podršku. Imala sam čast da radim flower box za pobjednice kada je bilo u Ilijašu natjecanje u ritmičkoj gimnastici.

Planiram hobi pretvoriti u posao (ova pandemija je odgodila) i ako Bog da kad to uspijem voljela bi da u rad uključim osobe sa smetnjama u razvoju. Ponosna sam na to što sam uspjela svoje proizvode distribuirati i izvan granica BiH, ljudima koje ne poznajem, ali su prepoznali moju kreativnost.

Radovi koje bi istakla kao najdraži su moje ikebane jer od njih je počelo. Volim kad mi traže nešto što još nisam radila i to bude izazov, koje sam do sad uspješno savladala i nadam se da će tako i ostati.Uz Božju pomoć i upornost mogu reći da sam uspjela. Ja imam običaj reći “Allah mi je zatvorio jedna vrata (otkaz), a otvorio druga puno ljepša” Elhamdulillah.

Moj moto je da poslije noći uvijek svane. Da se trebamo boriti za mjesto pod suncem. U moru istih biti drugačiji. Nađite zanimaciju, iskoristite slobodno vrijeme korisno i uvijek kažite sebi “ja to hoću, ja to mogu”.

Na stranici  Moja svaštara, na Selvedininom facebooku, kao I na Instagramu @MS-Moja_svaštara mogu se pogledati radovi, cijene, a visina cijena zavisi od veličine cvijeta i poklona.  Najviše se, kaže Selvedina,  traži ljubičasta boja.

Leave a Comment