Lejla Kešetović (50), rođena je u prelijepom gradu na Savi, Brčkom, a od 1992. živi i radi kao u učiteljica u Srebreniku. Majka je dvoje djece i nana jednoj prekrasnoj maloj djevojčici. Svoju priču nam počinje pričati na vrlo zanimljiv način, a to je ovom rečenicom:” Moja kreativna priča je dosta slična pričama drugih kreativaca gdje se kreativnost i neka umjetnička klica javlja još u ranom djetinjstvu”.
Ostatkom priče ove kreativne pedesetogodišnjakinje mi smo ostali zadivljeni, a sigurna sam da ćete i Vi.
“Moja kreativna priča je dosta slična pričama drugih kreativaca gdje se kreativnost i neka umjetnička klica javlja još u ranom djetinjstvu. Grozničavo sam crtala i crtala i što me je odvodilo u predivan svijet mašte. Uvijek sam naginjala toj nekoj preciznosti u crtanju kroz crteže olovkom i tušem. Moj poziv mi je omogućio da iskazujem tu neku kreativnost jer sam uvijek imala jaku potrebu za tim.
Nečim ozbiljnijem nisam bila u mogućnosti da se bavim dok su djeca odrastala. I dođe trenutak kada se život stišava, djeca odrastaju, ne trebaju te toliko i polahko se počinješ vraćati onom iskonskom u sebi. Sve što se zametnulo, gurnulo u prikrajak sada počinje da se buni i traži način da izađe. Prvo otkrivam restauraciju namještaja. Sate provodim na internetu gledajući i upijajući tehnike, pa onda bojenje po kući u retro stilu kreda bojama, voskom, patinama i tako stari stolovi, sehare, komode, vitrine, počinju da oživljavaju u novom ruhu. Svaku paru trošim na boje, voskove, na pudere , pa ugledam metalik boje (moram i to imati), patine, šablone, pribor.
Pokušavam dekupaž, ali nisam to ja. A onda slučajno, početkom ovog ljeta, prijateljica me zamoli da joj obojim neki stari okvir za slike i da joj naslikam nešto u plavim tonovima. Meni se baš i ne da slikati i tražim šta bi….i BUM! Ugledam sliku mandale, pa zatim tačkaste mandale. Opčini me skroz! Ali kako slikati? Počinjem da isprobavam. Boje imam, ali je problem pribor za tačkanje. Za prve radove se snalazim, te koristim čačkalice, štapiće za uši, šnale, olovke sa gumicom….ma sve što je valjkasto. I to je početak priče. Uspjevam nabaviti pravi pribor za tačkanje mandala i tačka do tačke, sat za satom, dan za danom i izlaze iz mojih ruku razne mandale.
To je osim uživanja u samom procesu stvaranja i moja meditacija. Potrebno je puno, puno rada, puno preciznosti, strpljivosti, vremena, smirenosti i naravno, ljubavi. Kada krenem sa radom nikada ne znam kakva će mandala ispasti, svaka je drugačija, oruginalana, neponovljiva. Ma ne mogu dvije iste naslikati nikako jer same me vode i stvaraju svoj lik, svoj život.
Počinje se od slikanja pozadine ( najbolje crne jer tako mandala najbolje dolazi do izražaja). Zatim premjerim dimenzije, iscrtam kao neku šemu, krugove, linije, te započinjem sa radom sa prvim tačkom na sredini kruga. Veoma je bitno i znati pripremiti gustinu boje jer tačke trebaju ostati ispupčene što daje dodatnu draž. Širi se krug tačkom do tačke kao vez, kao heklanje i stvara se svojevrna musta. Početak rada je pravo uzbuđenje…ne znam gdje će me odvesti, pa sati kao tren prolaze, a onda zadovoljstvo i nagrada na kraju.
To je moja terapija, moja meditacija i odmor. Smatram to blagoslovom jer je puno lakše podnositi sve teškoće i iskušenja koja život nosi ukoliko imaš to nešto stvaralačko u sebi, svoj mali svijet.
Kada neko želi moju tačkastu mandalu obično iznese svoju želju za nekom bojom, a sve ostalo je moje, kombinacija boja, oblik, mustra… Prije sveka mandale su slike. Radim ih na platnu, kartonu u većim dimenzijama. Nakon uspjelih radova na tabljama i podmetačima za čaše, shvatila sam da se pruža velika mogućnost za njihovo korištenje. Tablje i podmetače na kraju zalijem tečnim staklom.
Za izradu je potrebno jako puno vremena, desetak dana , pa i više ukoliko se radi o slici većih dimenzija. Radim po četiri i više sati dnevno, ali kada završim, ništa veličanstvenije od divljenja u očima promatrača. Volim te nježne detalje, sitne tačkice, krunice…pa moram jednostavno što više prostora ispuniti istim. Nešto me tjera ha, ha.
Radim za prijatelje i po preporuci. Isti su me i nagovorili da napravim facebook stranicu i da objavim svoje radove. Jedno vrijeme sam se ,,koprcala”, ma više od straha. Na kraju je napravila prije nešto više od mjesec dana. Povratne informacije i reakcije su prelijepe i hvala svima na podršci. Narudžbe počinju da stižu i tako moje mandale pronalaze svoj novi život i ukrašavaju domove osoba koji cijene unikatne radove i umjetnost. Mislim da neke ekinomske računice i nemam. Ne mogu ih brzo i fabrički raditi, ali je glavno da uživam i osjećam se ispunjeno”.
Ako i Vi u Vašoj kući želite imati ovako neobične i predivne radove onda brzo na stranicu naše Lejle ,,Handmade by Lejla“.
