
Ime joj je Zada, rođena 1959. godine u Tuzli. U vrijeme kad je rođena njeni roditelji su živjeli u Šićkom Brodu, ali se ubrzo sele u Mramor. Svoje školovanje započinje u tadašnjoj OŠ „Slavko Mičić“ u Mramoru. Zada je još i prije polaska u osnovnu školu znala čitaiti.
Zadin otac Edhem ju je učio svemu što je i sam znao. Na prvom mjestu bilo je to crtanje, ali i pravljenje igrački po nacrtima iz tehničkih novina koje je Zada donosila iz škole. Kad je primijetio da Zada ima talenta za crtanje, davao bi joj svoje crteže sa zadatkom da gledajući u njih nacrta svoje vlastite.
U ranom periodu svoje mladosti Zada je htjela da bude glumica. Čim je krenula u srednju školu upisala se u dramsku sekciju, a ubrzo i u tadašnje Kulturno-umjetničko društvo „Bratsvo i jedinstvo“ u Mramoru. Poslije završene srednje škole, Zada nastavlja školovanje na Pedagoškoj akademiji u Tuzli, odsjek Srpsko-hrvatski jezik i književnost. Trenutno se bavi pisanjem, slikanjem, izradom prirodne kozmetike i lektorisanjem, crtanjem portreta što je bio i povod da je kontaktiramo i saznamo njenu priču. Tačnije rečeno, oduševljen njenim crtežima portreta odlučili smo da širu javnost upoznamo sa ovom izuzetno talentovanom ženom.
Zovem se Zada, Rođena sam u Tuzli gdje sam završila srednju školu i Pedagošku akademiju ( Bosanski,hrvatski, srpski jezik i književnost). Penziju sam dočekala u JUOŠ “Dr. Safvet-beg Bašagić” u Gradačcu. Rad sa djecom je najljepši dio mog života. Uvijek sam voljela crtati i pisati poeziju. Još u osnovnoj školi moji likovni i literarni radovi pobjedjivali su na raznim takmičenjima. Penzija mi je omogućila da se ozbiljnije posvetim svojim hobijima. 2019. izdala sam svoju prvu zbirku poezije ” Rubin u travi”. Preko interneta sam se uključila u besplatnu školu crtanja i tu dopunila znanje i vještine u crtanju portreta.
Ohrabrena pozitivnim komentarima prijatelja, odlučila sam da svoje radove plasiram u likovnim udruženjima Bosne i Hercegovine a i širom svijeta. Tako sam se postepeno našla u 64 zemlje svijeta i stala uz rame mnogobrojnih svjetski poznatih slikara. Oduševili su me svojom profesionalnošću i susretljivošću. Postepeno sam se uključivala u medjunarodna takmičenja.
Ni u snu nisam očekivala uspjeh koji sam postigla. O tome najviše podataka ima na mom facebook profilu, a nabrojaću samo dio od ukupno 687 priznanja koje sam dobila: preko 300 zlatnih priznanja, 32 dijamantna, 24 srebrena.. 18 puta sam pobijedila na medjunarodnim takmičenjima. Nagradjena sam sa 4 nagrade ” Oskar” a titula počasnog doktora u oblasti slikarstva stigla je iz 19 zemalja svijeta. Na takmičenju u UAE uvrštena sam medju 10 najboljih portretista svijeta.
Prvu samostalnu virtualnu izložbu imala sam u Dubaiju. Pored toga dobitnik sam mnogobrojnih priznanja za humanitarni rad u Bosni i Hercegovini a i širom svijeta.
Moja omiljena tehnika je rad olovkom na papiru a radim i uljanim bojama, akvarele itd.
U svojoj kolekciji imam više od 100 portreta ljudi različitih zanimanja iz svih krajeva svijeta.
Svaki moj portret je “nijema priča”. Po riječima likovnih kritičara moji portreti odišu emocijama, očituje se njihov karakter u pogledu, osmijehu, pozi itd.
Većinu portreta sam uradila preko fotografija. Za obilježavanje kontura lica najčešće koristim mrežu ( 7/5) O svakoj osobi koju crtam, razmišljam. Stvaram neku svoju priču o svakom licu koje ” oživim” na papiru i uživam u svemu tome.
Planiranu izložbu portreta u Gradačcu još nisam realizovala zbog pandemije, ali se nadam da će ovo proljeće donijeti neke ljepše dane i pogodnosti”.
Zadine radove možete vidjeti na njenom facebook profilu.





