Zdravko Cvjetković je rođen 1985. godine u Zenici gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je slikarstvo 2010. godine na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, na kojoj je 2020. godine i magistrirao na odsjeku za grafički dizajn. Bavi se animacijom, ilustracijom, karakter / koncept dizajnom, karikaturom i stripom.
Zdravko je za naš portal podijelio svoju izuzetno lijepu i inspirativnu priču.
„Zovem se Zdravko Cvjetković, osnovnu i srednju školu sam završio u Zenici, diplomirao na Likovnoj Akademiji u Sarajevu, nastavnički odsjek u klasi slikarstva, a magistrirao na odsjeku za grafički dizajn gdje sam za temu imao karakter dizajn i njegovu primjena u dizajniranju i izradi maskote i vizualnog identiteta. Bavim se 2D i 3D animacijom, ilustracijom, karikaturom i stripom.
Crtam još od malih nogu, tokom osnovne i srednje škole sam pohađao i Zeničku Školu Stripa, a u tom periodu sam radio i dosta ilustracija za dječje knjige. 2004. godine pozvan sam da učestvujem u prvom Kampu Animiranog Filma u Neumu kao predstavnik ZE-DO kantona. Tu sam se prvi put susreo s animacijom i bila je to ljubav na prvi pogled. Iste godine upisujem Akademiju Likovnih Umjetnosti u Sarajevu, a animacijom se bavim uporedo s akademijom kao predavač na narednim Kampovima Animiranog Filma i kao freelance storyboard artist, sve do 2008. godine i prvog profesionalnog angažmana u jednom animacijskom studiju u Sarajevu nakon završene likovne akademije. Tu sa suprugom (tada djevojkom) Sabinom Cvjetković radim i na svom prvom 3D animiranom filmu „Crazy dance“, koji je prikazan na 10 svjetskih festivala animacije i filma, od New Yorka do Seoula. Također tu smo imali priliku da radimo i na još nekoliko kratkih animiranih filmova i reklama, te na prvom BH dugometražnom igranom filmu.
U periodu od 2014. do 2017. sam sa Sabinom proveo 3 godine u Dubaiju gdje smo radili animaciju, ilustracije i dizajn u studiju koji se bavi kreiranjem i proizvodnjom mobilnih aplikacija i igara. Tu smo imali priliku da radimo za renomirane svjetske brendove i klijente kao što su Lego, Nestle, Atlantis, ali i na „in house“ aplikaciji u našem studiju. Riječ je o aplikaciji „Colorbug“, interaktivnoj Augmented Reality aplikaciji za djecu koja uz pomoć AR tehnologije u 3D prostoru „oživljava“ crteže iz dječjih bojanki.
Po povratku u BiH se zapošljavamo u firmi Tropik koja se bavi izdavaštvom i distribucijom, te ima svoj domaći dječji kanal Tropik TV. Tu nastavljamo rad na animaciji, tačnije animiranim spotovima za djecu, ali i počinjemo s radom za poznate BH youtubere Zagu i Filipa, za koje u sklopu Tropika radimo dizajn, te koncepte, 2D i 3D ilustracije za kompletan „merchandise“ program – od bojanki, preko albuma za sličice, šolja, majica, pa do čitavog školskog programa, igrački i ostalih proizvoda.
Strip je inače moja “prva ljubav” kada je u pitanju kreativni posao. Ljubav prema stripu javila se u ranom djetinjstvu, još prije osnovne škole, kada sam od starije sestre Zorice uzimao Mikijeve Almanahe i Mikijeve Zabavnike da, u početku gledam slike, a kasnije i čitam sadržaj. Uz te stripove sam vrlo rano naučio da čitam i latinicu i ćirilicu. Poslije se fokus pomjerio sa Mikija i Diznijevih junaka na Dylan Doga, Alan Forda, Asterixa, ali i dan-danas u kolekciji čuvam i te stare stripove sa kojima je sve počelo. Još od svoje osme godine sam član Zeničke Škole Stripa koju je vodio Adnadin Jašarević, ali tek sa navršenih deset godina je jedna tabla mog stripa bila dovoljno dobra da se može objaviti u Omladinskom Magazinu i strip reviji Horostop koje smo objavljivali u sklopu Doma Mladih i Zeničke Škole Stripa. U mom životu se od tada promijenilo mnogo toga naravno, ali jedna stvar koja nije je ljubav prema crtanju i prema stripu. U samoj tehnologiji se promijenilo sve, dok se prije radilo olovkom i tušem na papiru, danas imate tehnološka čuda u obliku tableta za crtanje, koja su skoro pa zamijenila tradicionalni rad zbog praktičnosti i brzine. Iako i danas volim i koristim olovku i papir i ja dosta svojih profesionalnih angažmana radim digitalno crtajući na tabletu. Najveći razlog je brzina, jer ako po završetku crteža slučajno prospete bočicu tuša po radu na papiru (što se često dešava) ne morate više raditi sve od nule, u slučaju greške u svakom softveru za crtanje imate opciju „undo“ koja znatno ubrza rad, pogotovo ako su rokovi kratki.
Iako škola stripa kao ustanova danas ne postoji, sama ideja škole stripa je i dalje živa, mi i dalje crtamo i objavljujemo strip sveske kad god za to imamo priliku, pa smo i ove godine u izdanju Muzeja Grada Zenice objavili knjigu stripa “SUV – stope u vremenu” koja sadrži 120 strana autorskih stripova. Također sam čest gost na strip festivalima u BiH i regiji, koji, pored nekoliko strip izdavača, održavaju strip živim i zdravim.
Pored animacije, ilustracije i stripa, bavim se i karikaturom i to najviše sportskom karikaturom. Sve je počelo sada već davne 2011. godine kao zabava i podrška našoj fudbalskoj reprezentaciji na društvenim mrežama u kvalifikacijama za EURO 2012. Nakon par skica i karikatura i odličnih reakcija online nastavio sam da prije skoro svake bitnije utakmice fudbalske reprezentacije radim karikature i postavljam ih na društvene mreže uz neki osvrt na stanje u reprezentaciji u datom momentu. Te “osvrte” možete pročitati pored svakog rada u knjizi.
Mnogi portali i Facebook prijatelji su karikature dijelili online pa bi se one brzo proširile internetom. Neke su bile i proročanske, neke ne, ali jedno je sigurno, ja sam se uvijek lijepo osjećao dok sam ih radio i doprinosile su sveukupnoj euforiji prije nekih bitnih utakmica. U međuvremenu sam počeo da radim karikature i ilustracije vezane i za ostale sportove, a ne samo za fudbal. Kada je broj karikatura prešao 50, logičan slijed je bio da radovi iz virtualnog svijeta pređu u materijalni, pa tako 2018. i 2019. godine organizujem izložbe “Svi naši Zmajevi” u Zenici, Sarajevu, Mostaru, Travniku i Kaknju. Izložbe su bile planirane i u drugim BH gradovima, pa čak i van BiH, ali pandemija kvari te planove. Ipak, 2021. odlučujem da obilježim jubilej od 10 godina bavljenja sportskom karikaturom tako što objavljujem knjigu “Svi naši zmajevi”. Knjigu su svojim kratkim tekstovima podržali i sportisti i sportistkinje Edin Džeko, Razija Mujanović, Amel Tuka, Larisa Cerić, Mirsad Terzić i Lana Pudar, čiji se tekstovi nalaze na zadnjoj korici knjige. Time su dali legitimitet ovom izdanju, na šta sam jako ponosan. Od septembra 2021. do danas promocije knjige i prateće izložbe su održane u Olimpijskom muzeju u Sarajevu, gdje su na promociji na učestvovale Razija Mujanović i Larisa Cerić, te u Zenici, Mostaru, Donjem Vakufu, Travniku, Srebrenici, Tuzli, Hadžićima i Gračanici, a u planu su promocije i izložbe u Maglaju, Bugojnu, Bihaću… Sam projekat „Svi naši zmajevi“ je nastao spontano i iz ljubavi, ali zahvaljujući njemu dobijem dosta privatnih narudžbi za karikature.
Što se tiče samog pristupa radu i projektima, sve zavisi od toga šta radite i za koga radite. Ako je u pitanju klijent, obično dobijete brief u kojem je opisano šta se od vas traži. Nekad je brief opširniji i isplaniran u detalje, a nekad vrlo površan, što vam daje malo veću slobodu, ali opet to može biti i znak da klijent i ne zna tačno šta želi, pa to može stvoriti probleme u produkciji. Ako radite ne privatnom projektu, tada imate svu slobodu. To su obično projekti koje radite iz ljubavi, i to se vidi na rezultatima. Jedan od takvih projekata koji je meni posebno drag su i spomenute sportske karikature koje radim pred utakmice fudbalske reprezentacije BiH. Tu nemam ograničenja i radim to iz svog ćejfa i vjerovatno su zbog toga i reakcije na njih odlične.
Trenutno planiram promociju knjige i izložbu “Svi naši zmajevi” u još nekoliko gradova, prvi od njih je Maglaj početkom aprila. Tu je i radionica digitalne ilustracije za djecu u Travniku krajem Marta u sklopu manifestacije “Dani općine Travnik”, a u pripremi su i nova “Zaga i Filip” izdanja i iznenađenja”.
Na kraju razgovora sa Zdravkom on je poslao divnu poruku mladima, a ona glasi:”Mladima bih poručio da rade na sebi i da ako nešto zaista žele treba dosta truda da bi se to postiglo, ali svaki trud se ne kraju isplati, bar je tako bilo u mom slučaju. Također iz ličnog iskustva mogu reći da je bitno koristiti svaku priliku koja im se pruži. Ako se neko bavi nekim kreativnim zanimanjem važno je znati koristiti današnja tehnološka dostignuća – tu prvenstveno mislim na društvene mreže i internet uopće, koji pored zabave mogu biti vrlo korisni u učenju, usavršavanju i promociji vlastitog rada”.
Linkovi za još Zdravkovih radova na Facebooku i Instagramu.
